Sanela Fehrić: ”Humanitarna akcija”

Dok ispijam svoj elixir mladosti razmišljam o novoj priči koja mi izmami osmjeh i popravi raspoloženje.

Danas ću ipak pričati o starici koja svoje pozne godine provodi kucajući od vrata do vrata u potrazi za malo pomoći.  Zavisno od godišnjeg doba njene želje su uvijek hrana, nekad tepsija ili šerpa, a zimi drva.

Prvi put se pojavila na mojim vratima ljeta 2016. godine. Bila je zadihana, modra u licu. Pitala sam je da li je bolesna i rekla mi je da nije, ali njen muž jeste. Ponudila sam joj jelo, a ona je tražila je času vode. Spakovala sam joj šta sam imala i koliko je mogla ponijeti, dala i koju marku, halal bilo.

Otišla je sretna i nije je dugo bilo.

Pojavila se pred zimu, govorila mi da nema šporet i da skuplja odjeću ili deke. Pošto je svega toga imala dovoljno, odvela sam je u trgovinu i kupila osnovne stvari. Muž joj je umro, rekla mi je u priči. Odvezla sam je na autobus za Modricu. Platila joj kartu i vratila se kući.

Početkom marta 2017. godine ponovo je bila na mojim vratima. Molila me da joj dam vreću drva. Spakovala sam joj i drva i namirnice, a čuvši to i komšija je pomogao s drvima.

Vidjevši kako teško živi,  pokrenula sam akciju na Facebook-u, koju su podržali prvenstveno moj muž Elvir Krdžalić, koji me nikad nije iznevjerio, i moji prijatelji. Za par dana smo skupili novac za dva metra drva i ostale namirnice.

Ushićeno me je ljubila i grlila. Do kraja mjeseca skupila sam još novca i 31.03.2017. sam joj ih odnijela. Tog dana sam završila akciju za tu ženu, a iste noći u 21:30 sam osvojila Fiću na nagradnoj igri. “Neko to od gore vidi sve.”