Kako spasiti kafu?

Sve glasnija upozorenja na posljedice koje bi klimatske promjene u budućnosti mogle imati na planetu i čovječanstvo odnose se i na uzgoj kafe na globalnom nivou.

To se prvenstvo tiče uzgoja arabike, koja čini osnovu svjetske industrije kofeina. Na njenu proizvodnju sve više utiču porast temperature, zagrijavanje tla i smanjenje padavina i to na način da ograničavaju oblasti u kojima je ljudi uzgajaju te dovode do manjeg rasta i prinosa, ali i veće izloženosti štetočinama koje je ugrožavaju.

Frapantan je, recimo, podatak da bi Brazil, koji je najveći proizvođač arabike, do sredine ovog vijeka mogao da ostane bez četvrtine proizvodnje te vrste kafe. Razlog? Pomenute klimatske promjene i nemogućnost da se u ovoj zemlji, gdje kafa uspijeva u ravnicama, njena proizvodnja „preseli“ u planinske krajeve, što je preporuka stručnjaka za klimatske promjene posvećenih ovom problemu.

Oni, naime, sugerišu da je, s ciljem spasa uzgoja kafe, potrebno preduzeti mjere za promjene u samoj genetici biljke, kao i oblastima i načinima njenog uzgoja. To znači da bi, u nekim oblastima, usjeve trebalo izmjestiti u više i hladnije predjele, ali problem nastaje upravo u onim zemljama gdje se proizvodnja kafe mahom odvija u ravnicama ili visoravnima. Svaka promjena načina uzgoja bi se mogla negativno odraziti na domorodačke zajednice i biodiverzitet.

Predviđanja kažu da bi globalna temperatura u nekoliko narednih decenija mogla rasti za dva do dva i po stepena Celzijusovih, što bi se negativno odrazilo na proizvodnju kafe, jer bi isporuka bila smanjena, a cijene veće. Upravo je uzgoj kafe glavni izvor prihoda za mnoge zemlje u razvoju, s obzirom da je u više od 60 tropskih zemalja oko 100 miliona ljudi uključeno u neki dio lanca proizvodnje.

Ali, klimatske promjene i masovno uništavanje šuma ne ugrožavaju samo arabiku i robustu. One prijete da u potpunosti iskorijene više od polovine divljih vrsta kafe, a nimalo ne ohrabruju predviđanja da će sve te vrste izumrijeti do 2080. godine, ako se nešto hitno ne preduzme po pitanju njihovog očuvanja.

U divljini raste oko 125 vrsta kafe i upravo bi neke od njih mogle biti spasonosne, kao pomoć za opstanak te biljke u budućnosti. Te vrste su, naime, otpornije na epidemije plijesni i gljivičnih infekcija, što pomaže uzgoj novih sojeva. Samim tim, taj „divlji rezervoar“ bi mogao spasiti kafu kakvu danas poznajemo i volimo.