Kafa i knjiga – ljubav koja ne poznaje granice

Spoj kafe i knjige je oduvijek bio sinonim za ugodne momente, u kojima tražimo predah i prepuštamo se uživanju. Stoga i ne čudi da je kafa među „glavnim likovima“ pojedinih književnih djela, ponekad i dio njihovih naslova, a nekad je upoznajemo tek kad zavirimo među korice.
U svakom slučaju, kafa je u svakoj od tih knjiga odigrala neku ulogu, u prvi mah vidljivu ili ne. Ako ste čitali neko od ovih djela (ili, još bolje, sva), podijeliti svoje utiske sa nama, a ukoliko niste, onda je pravo vrijeme za duplu dozu užitka u kafi – šoljici one najbolje Elixir i njenoj „knjiškoj aromi“.

„Kradljivac kafe“
Kafa je glavni lik ovog romana, koji nas vraća u 1683. godinu, kada je u Evropi bila jako tražena, ali i izuzetno, s obzirom da je monopol na nju u rukama Osmanlijskog carstva. Pisac Tom Hilenbrand potom pripovjeda o mladom Englezu, odlučnom da od Turaka izmami dragocjena zrna kafe. On, uz novčanu podršku jedne istočnoindijske kompanije, okuplja tim stručnjaka iz raznih zemalja s namjerom da Turcima ukrade kafu. U prvi mah sve kao da ide teče po planu, ali vremenom postaje sve jasnije da je njihov poduhvat skoro pa nemoguć…

„Srećni ljudi čitaju i piju kafu“
Anjes Marten-Ligan donosi priču o Dijan, koja, kako se čini, ima savršen život. Ona je supruga i majka te vlasnica pariske kafe-knjižare „Srećni ljudi čitaju i piju kafu“. Međutim, kada u tragičnoj nesreći izgubi supruga i kćerku, izgubljena u limbu uspomena, ona više ne zna kako da nastavi da živi. Godinu kasnije, odlučna da ponovo izgradi svoj život, seli u gradić na irskoj obali. Tamo upoznaje Edvarda, privlačnog ali uzdržanog fotografa, a potom prolazi kroz vrtolog emocija i preispitivanja.

„I na početku i na kraju bijaše kafa“
Autorka Julijana Matanović potpisuje nekoliko djela, ali je ovaj kolokvij o kafi, u kojem je sažeto umijeće prepoznavanja mudrosti skrivene u jednostavnim i svakodnevnim ritualima, zasigurno među njenim najboljima. Ova knjiga slavi život koji nepovratno nestaje, povlači se pred birokratizacijom, nametanjem ispeglanog modela savršenstva u kojem nema mjesta za okus i miris, za starost i prolaznost, za kazivanje i slušanje. Sjajan uvid u kulturnu antropologiju i istoriju svakodnevice, ali i običaje i usmenu književnost, kao i društvene promjene koje se odnose na različite sisteme vrijednosti.

„Mala pekara na obali“
„Neki strahovi su bili mnogo, mnogo gori noću, ali kad svane, činilo joj se da može da ih savlada; nestali bi kao ružni snovi s prvom šoljom kafe…“, citat je iz ove knjige, čija je autorka Dženi Kolgan. Vlasnica „Male pekara na obali“ ne može da se odvoji od svog aparata za kafu, pa ćete je često zateći kako se opušta uz kafu ili druge nudi dobrom kafom. Uz mnogo smijeha, emocija i nekoliko odličnih recepata, ovo je priča o ženi koja će otkriti novi početak tamo gdje mu se najmanje nadala.

„Kum“
Ovaj klasik, koji potpisuje Mario Puzo, se prosto morao naći na ovoj listi, iz jednostavnog razloga – na 442 strane ove knjige, kafa se pije ili priprema 36 puta! I to je, između ostalih, dovolja razlog da zadobije pažnju kafoljubaca, ali i zaljubljenika u pisanu riječ, a ako ste i vi među njima dojavite nam naslove koji takođe zaslužuju da se nađu na ovoj listi, a koje mi nismo uvrstili.