Azira Korlatović: “Djed”

Moj najljepši događaj je kada sam bila dijete i išla sa rodicom kod nene i djeda.

Uvijek smo se igrali i skrivali ispod kreveta. Tako smo se rodica i ja jedne večeri sakrile ispod kreveta i jele jabuke, što ih djed ostavio. Kada je pitao nenu gdje smo, ona je rekla da smo otišle kući.

Malo smo sačekale da djed legne i onda smo iskočile ispod kreveta. Prepale smo ga malo i on je ostao da leži nepomično nekoliko minuta.

Kada smo sjele, svi smo se počeli smijati. Nismo mogli pričati od suza izazvanih smijehom, a djed je prijetio da će nas istući. To se naravno nije dogodilo, ali je događaj i dan danas smiješan. Iako nema djeda, uvijek nas obliju suze zbog toga.

Tad smo i djedu i meni izmamili veliki osmjeh na lice. To će zauvijek ostati upamćeno.